Budala
banner
honorspren.bsky.social
Budala
@honorspren.bsky.social
54 followers 33 following 310 posts
🏳️‍🌈
Posts Media Videos Starter Packs
A mene zabavlja misao kako bi se sve to odigralo kad bi glavni direktor skužio da su me pustili da odem.
Kaže šefica da je spremna preskočiti prvu razinu direktora ako ne budu razumjeli koliko vrijedim i njoj i firmi. I ona je jedini razlog zašto bih pokušala ostati. Drži me ko kap vode na dlanu, tolerira sve moje mušice i živčane ispade kad se razočaram stanjem u firmi.
Poštanski ured je ulaz do moje zgrade. Status paket se nije osvježio tjedan dana i zadnji je status u drugom poštanskom uredu. Spustim se do pošte i kažu mi da je paket tu, DA NIJE BILO BROJA MOBITELA UZ ADRESU PA MI NISU MOGLI POSLATI OBAVIJEST. BILI BI VRATILI PAKET. U ZGRADI SAM DO POŠTE!!!!
Šefica me želi zadržati. Poslala je zahtjev upravi za moju povišicu. Ako mi povećaju plaću na 2000 €, vjerojatno bih pokušala ostati još neko vrijeme. Ali obzirom na ostale odluke ove uprave... teško da će biti išta od toga.
Dopizdilo mi je napokon. Poslala sam prijavu na oglas za novi posao. Nadam se uređenijem sustavu.
Što manja šupa, to veća cijena.
Čim počnem maštati o tome da dajem otkaz znam da je za mene gotova priča u ovoj firmi. Sad je samo pitanje vremena.
Očekuju od mene da se uključim u projektantski posao jer imam prigovore na logiku i efikasnost rješenja. Žele pobrisati granicu između dva radna mjesta koja imaju drukčije odgovornosti i platne razrede. I onda bi palo na mene da pokrivam tuđu nekompetentnost za iste pare.
Danas opet gubljenje živaca jer programeri na svoju ruku odlučuju što se traži od njih pa napišu sql koji napravi samo 400.000 € razlike kod prijave poreza.
Kad se samo sjetim davnih dana kad je svaka kupnja mobitela bila radost i iščekivanje novih stvari, a sad je muka nad mukama jer evo već je peti sat da se podaci prebacuju. I to je samo pola posla. A kad ovaj novi rikne za četiri godine, dobro ću razmisliti treba li mi uopće mobitel.
Ta restoranska preseravanja s drvenim pladnjevima i kamenim pločama na kojima poslužuju hranu i gdje nema obruba pa hrana pada po stolu i meni, a nema ni osjećaja da sam uopće ručala jer jedem s neke jebene ravne plohe po kojoj je gadno rezati nožem. Zašto se glupiraju s tim posluživanjem??
Kad pokušavam objasniti svom timu zašto imamo novi bug, jedan dio me ne razumije jer ne shvaćaju kod aplikacije, a drugi dio jer nemaju pojma o poslovnoj logici. I kako da ne budem frustrirana?
Stohastički terorizam je kad utjecajna osoba koristi zapaljivu, dehumanizirajuću ili prijeteću retoriku protiv određene skupine, bez izravnog poziva na nasilje, ali na način koji povećava vjerojatnost da će neki sljedbenik poruku shvatiti kao poticaj i samoinicijativno počiniti nasilje.
Sinoć sam proživjela katarzu prateći vijesti, nimalo suosjećanja i žaljenja, nikakvih moralnih zavrzlama, čisti osjećaj olakšanja. I onda proplaćem na prve taktove Bella Ciao. Da, srce je i dalje na mjestu, zna čije su borbe i žrtve vrijedne emocija.
Sve pokušaj do pokušaja neutraliziranja čovjekove monstruoznosti, njegove konstantne dehumanizacije svih koji su drukčiji od njega i njegove kaste. Čudovište koje je odbijalo svaku naznaku empatije prikazuje se kao oca, muža, sina, a jedino što je bio je tumor društva.
Nasilje nikad nije odgovor.

Robovlasništvo, kolonijalizam, fašizam, nacizam. Sve je riješeno mirnim dijalogom.

Možda će i današnje diktature i genocidi nestati na isti način. Samo treba započeti razgovor.
Kad netko godinama zagovara politiku koja drugima oduzima prava, već je duboko zagaženo u područje nasilja. Nenasilje je privilegija onih koje to političko nasilje ne dira.
Rekla bih da većina ljudi ne razumije koliko društvene štete može napraviti čovjek koji godinama prosipa otrov na sve strane.
3 puta... Ovaj radi već 12 sati neprestano i gnjavi cijelo naselje. Ne kužim što je ljudima koji tamo rade.
Stanici za tehnički pregled na Korčuli se sjebao protuprovalni alarm. Počeo je sinoć iza ponoći zvoniti i još uvijek tuli svakih nekoliko minuta, a trenutno se uopće ne gasi. Kažu da čekaju informatičare u Zagrebu da to riješe. Dođe mi da odem i kažem im da ga s kamenom stuku ako nemaju rješenja.
Ne mogu slušati Olivera Dragojevića. Imam neki osjećaj odbojnosti otkad je umro. Mislim da me gura dalje taj cirkus koji ljudi rade ono njegovog imena. I to mi je toliko tužno jer sam ga voljela slušati još otkad sam bila dijete.
Pitaju me kad ću na godišnji. Otvaram im previše bugova. Što bi tek bilo da nisam izgubila svu motivaciju za ovaj posao.
Nalazim se na kraju cijele te priče i radije ću se nervirati zbog tuđih gluposti nego za te iste gluposti odgovarati na nekoj višoj poziciji. Pa nisam baš toliko blesava.
Ovakve situacije me redovito podsjete zašto odbijam promaknuće koje mi nude. Nema šanse da odem pod mentorstvo projektantu kojem se više ne da raditi ni da se naganjam s developerima kojima se sve mora nacrtati jer nemaju znanja o onome što programiraju ni da učim QA da gledaju širu sliku.
Lažem, nije mjesecima - jučer je bila godišnjica mog prvog upozorenja. Ali to tako očito ide u ovoj firmi: dok upozoravam svi se prave blesavi kao da izmišljam bajke koje se nikad neće dogoditi. A uvijek se dogode.